O tikvama i bundevama

Tikva (lat. Cucurbitaceae, Lagenaria siceraria, Cucurbita maxima, Cucurbita pepo, Cucurbita moschata, Cucurbita argyrosperma, Cucurbita ficifolia) spada među jedne od najstarijih povrtlarskih kultura. Raznih su i lijepih boja, od narančastih, crvenih, zelenih, žutih, itd. Sadrže veliki broj minerala i vitamina. Postoji više od 800 različitih vrsta od vrlo malih pa sve do divovskih. Porijeklo im je iz Sjeverne Amerike i Afrike. Jednogodišnje su biljke s muškim i ženskim cvjetovima. Pripadaju vriježastim biljkama, no ima i grmolikih vrsta. Korištene su u starom Egiptu te antičkom Rimu i Grčkoj. Lagenaria siceraria vrste su se zbog svoje čvrste kore sušile i koristile kao razni spremnici i posude. Vrste koje potječu iz Južne i Sjeverne Amerike služile su kao prehrana i uzgajale su se na području današnjeg Meksika još prije 9.000 godina. Kao i mnoge druge biljke u Europu su dospjele morskim putem nakon otkrića Amerike. Uzgojem različitih boja, neobičnih oblika i veličina, tikve se danas sve više koriste i kao ukras te su također sve popularnije u kulinarstvu. Ukorjenjuju se jako dobro, a korijen se u zemlji razvija do 50 cm. Imaju jednospolne cvjetove, tj. muške i ženske cvjetove i oprašivanje je najčešće  pomoću insekata, vjetra, ali se može obaviti i ručno.