Tikve i bundeve se dijele na ovaj način pošto na različitim jezicima neki nazivi imaju drugačije značenje te su ispod naznačeni latinski nazivi i kako bi se pojedine vrste karakterizirale, označavale i nazivale:
⦁ Cucurbita maxima - tikva, a samo neke vrste
se klasificiraju i kao bundeva, npr. AG
⦁ Cucurbita pepo - bundeva, tikvica, ukrasna
tikvica, žir tikva (acorn)
⦁ Cucurbita moschata - muškatna tikva
⦁ Lagenaria siceraria - lagenarija, tikva
⦁ Cucurbita argyrosperma - tikva
⦁ Cucurbita ficifolia - smokvolisna tikva
Ljetne tikvice ili Zucchini
Točno porijeklo i povijest razvoja tikvica nije zapravo poznato i iako su u Europu stigle iz Sjeverne Amerike, nema više autohtonih vrsta koje odgovaraju onima koje se danas uzgajaju. U Europu su stigle u 16 st. Postoje dva tipa tikvica, vriježaste i grmolike. Vriježaste zauzimaju dosta prostora zbog svojih razgranatih vriježa na kojima su plodovi, a grmolike su puno kompaktnije i plodovi rastu oko sredine biljke. Zauzimaju puno manje mjesta od vriježastih te su bolje za manje vrtove. Cvjetovi se također mogu konzumirati kuhani, pečeni, prženi i sl. Ima ih raznih vrsta u različitim bojama, od jarko žutih do tamno zelenih, te također pored standardnih duguljastih postoje i okrugle tikvice ili Rondini. Sadrže veliki udio vode, te vrlo mali udio proteina, šećera i masnoća, što znači da imaju malo kalorija. Sadrže nešto kalija, vitamine A i B i značajnu količinu vitamina C.(*)
Bundeve (Pumpkins)
Bundeve se u nekim područjima uzgajaju za hranu, dok u ostalim za zabavu i ukras (za rezbarenje i sl.). Bilo da su za dekorativne svrhe ili za kulinarstvo, bundeve su definitivno vrijedne uzgajanja ako se ima mjesta za njih. Izvorno potječu iz Južne Amerike gdje su se koristile stoljećima, no izuzetno su popularne u Sjevernoj Americi i od tamo su se raširile na sve ostale dijelove svijeta. Manje vrste se uglavnom uzgajaju zbog konzumacije nego zbog izgleda kao što je to slučaj s većim vrstama. Bundeve su većinom veće, jarko žute, narančaste i tamno narančaste boje s narančastim, slatkastim i vlaknastim mesom. Dobar su izvor vitamina A, C i E, te sadrže beta karoten i kalij. Sadrže umjerenu količinu škroba i vrlo malo masnoća te imaju diuretička i laksativna svojstva. Sjemenke bundeve sadrže oko 45% nezasićenih masnoća, oko 25% proteina i značajne količine minerala uključujući cink, željezo i vitamin B. Mogu se konzumirati sirove ili pržene.(*)
Tikve (Squashes)
Tikve (Cucurbita maxima) su jedne od najraširenijih vrsta iz Cucurbita skupine i spadaju u zimske tikve. Većinom su vriježaste biljke, no ciljanim uzgojem danas postoje i grmolike vrste. Imaju mekanu do vrlo tvrdu koru i raznih su oblika, boja, veličina i karakteristika što zavisi od pojedine vrste. Plodovi se beru u jesen kada u potpunosti dozriju. Većina ih ima odličan okus i zato se najčešće koriste u kulinarstvu. Kvaliteta, tekstura i boja mesa tikve također ovisi o pojedinoj vrsti i njenim karakteristikama. Dobar su izvor vitamina, sadrže beta karoten te isto tako imaju diuretička svojstva, imaju malo masnoća kao i bundeve (Cucurbita pepo). Uzgajaju se za konzumaciju i dekoraciju.
Tikve lagenarije
Tikve iz skupine Lagenaria siceraria, nazivaju se još i Calabash gourd, poznate su kao tikve koje se mogu osušiti i kao takve koristiti za razne namjene. Uzgajale su se diljem svijeta prije oko 9000 godina, što se nastavilo i danas. Točno porijeklo je teško utvrditi, no postoje mnoga istraživanja s novim saznanjima. Ima ih raznih oblika i primarno se nisu koristile kao hrana nego kao spremnici za vodu, razne posude, glazbeni instrumenti i sl., a danas se većinom koriste kao dekoracije, ukras itd. Još uvijek se koriste npr. u Africi kao posude za prijenos vode, itd. Dok su mlade mogu se koristiti kao tikvice za konzumaciju, ali treba koristiti vrste s vrlo malom dozom cucurbitacin-a, što znači da treba konzumirati vrste koje nisu gorke, što je pokazatelj prevelike koncentracije cucurbitacin-a.
Muškatne tikve
Isto potječu iz tropskih dijelova Amerike. Tolerantnije su od C. maxima i C. pepo na toplo i vlažno vrijeme i imaju bolju otpornost prema bolestima i štetnim kukcima. Kora je srednje tvrdoće. Meso tikve je većinom jarko narančasto i slatko. Dobar izvor vitamina B, a sadrže i vitamin A, kalcij, alfa i beta karoten, lutein i riboflavin. Postoje različiti oblici, od okruglih do izduženih i kruškolikih, te razne veličine.
Cucurbita argyrosperma
Cucurbita argyrosperma je zimska tikva porijeklom iz Meksika. U ovu skupinu spadaju tikve kao što su Cushaw koja je jedna od najpoznatijih vrsta iz ove skupine. Mogu biti okrugle i kruškolikog oblika, bijele, plavkaste, plavo-zelene, narančaste i žute boje te kombinacije navedenih. Uzgajaju se radi prehrambenih svojstava, ali se najviše uzgajaju radi sjemenki koje se koriste za razne umake. Pogodne su za uzgajanje u toplijim krajevima.
Smokvolisna tikva (C. ficifolia)
Naziv je dobila zbog izgleda listova koje izgledom podsjećaju na lišće smokve. Plod je okrugao, pomalo duguljast s crnim sjemenkama i izgledom podsjeća na lubenicu. Boja varira od svijetlo i tamno zelene do žute. Rodna biljka s mnogo plodova koji imaju dugi period skladištenja. Najviše se koriste sjemenke koje variraju od bijele do crne boje. Meso tikve je slatkasto od kojega se može praviti džem i sl. i sadrži relativno malo vitamina i minerala.
Divovske bundeve
Divovske bundeve iako pripadaju skupini C. maxima, klasificiraju se kao bundeve (pumpkins). Divovske bundeve potječu od Atlantic Giant vrste.
FOTO
SADNJA I UZGOJ
O TIKVAMA I BUNDEVAMA
